Reakcija vulkanizacije otkrila je 1839. Charles Goodyear, Amerikanac, koji je miješao sumpor s gumenom i zagrijavao ga kako bi proizveo bolji materijal. Ovo otkriće najvažniji je korak u razvoju gume. Britanski čovjek Hancock prvi je koristio metodu u industrijska proizvodnja. Njegov prijatelj Brockeden nazivao je vulkanizaciju procesa, termin koji još danas koriste gumeni tehničari.
Postupci stvrdnjavanja smole i kinon oksima otkriveni su sukcesivno 1940. godine. Godine 1943. otkriveno je da je sumpor dano tijelu. Nakon drugog svjetskog rata nastaju novi sustavi sumpora, kao što je vulkanizacija zračenja otkrivena 1950-ih, uretan vulkanizacijski sustav 1970-ih i uravnotežen vulkanizacijski sustav koji je predložen 1980. godine. Ipak, sumpor je jeftin i jednostavan za dobivanje, obilni resursi, dobra svojstva vulkanizata, još uvijek je najbolji lijek za stvrdnjavanje. Nakon više od 100 godina istraživanja i razvoja, formirana su nekoliko osnovnih razina sumporovog sulfidnog sustava.
Reakcija vulkanizacije je složena kemijska reakcija koja uključuje više komponenti. Sadrži niz kemijskih reakcija između molekula gume i vulkanizirajućih sredstava i drugih kompleksa. Među njima je dominantna reakcija gume i sumpora.
Prema Shenyang Sunnyjointu, vulkanizacija gume je vrlo važna faza u procesu proizvodnje gume. Taj proces daje gumi različite vrijedne fizikalne osobine, što čini gumu široko rabljeni inženjerski materijal koji igra važnu ulogu u mnogim važnim sektorima i različitim aspektima moderne tehnologije poput prijevoza, energije, svemirske letjelice i razvoja svemira.
