Trenutno su fizikalno-kemijske i biokemijske metode obrade još uvijek glavni pravac istraživanja otpadnih voda ubrzivača, a također su i glavna tehnologija za pročišćavanje otpadnih voda koju usvajaju poduzeća za ubrzavanje u zemlji i inozemstvu.
1 fizikalno-kemijska obrada
Metode fizikalno-kemijske obrade uglavnom uključuju ekstrakciju, destilaciju i isparavanje, koagulaciju, plutanje zraka, adsorpciju, itd. Te su tehnologije uglavnom u fazi laboratorijskih istraživanja, a odgovarajuća istraživanja imaju dobar učinak na uklanjanje nekih zagađivača u otpadnim vodama. funkcija uklanjanja smjera također je ograničila njihovu industrijsku primjenu. Du huiling et al. I Bayer i sur. [2] pokazala je da je metoda ekstrakcije postigla bolji učinak uklanjanja specifičnih organskih spojeva u otpadnoj vodi promotora, ali nije promijenila sadržaj soli u otpadnoj vodi, a količina sredstva za ekstrakciju bila je velika, donoseći sekundarno zagađenje i tako dalje. i isparavanje može smanjiti sadržaj anorganskih soli i organskih spojeva u otpadnim vodama [3-4], ali ova metoda ima visoku potrošnju energije i trošak rada, te je pogodna za obradu otpadnih voda s visokim salinitetom i malom količinom vode. ] pokazuje da konvencionalni flokulanti imaju slab učinak u izravnom tretiranju otpadnih voda akceleratora visoke koncentracije. Iako koagulant spoja dijatomejskog spoja [6] značajno poboljšava učinak otpadnih voda ubrzivača koagulacije predobrade, teško je pripremiti takav koagulant. Postupak apsorpcije ima bolji učinak na uklanjanje otopljene organske tvari koju je teško oksidirati i razgraditi konvencionalnim i kemijska oksidacija. Istraživanja su pokazala da aktivni ugljen, zajednički adsorbent, ima bolji učinak adsorpcije na otpadne vode s niskom koncentracijom KPK [7]. Osim toga, zbog svoje visoke cijene, nije ekonomično pretretirati otpadne vode s visokom koncentracijom, te se općenito koristi kao indeks kontrole ispuštanja za naknadnu obradu.
2 kemijska obrada
Kemijske metode obrade uglavnom uključuju kemijsku precipitaciju, kemijsku oksidaciju i mikro-elektrolizu. Kemijska oksidacija je metoda oksidativne razgradnje i uklanjanja organskih onečišćujućih tvari u otpadnim vodama. su otkrili da ovi oksidanti nemaju visoku sposobnost uklanjanja COD-a, a količina dodanih reagensa je velika, trošak rada je visok, a veliki broj nusprodukata će se proizvesti nakon ozoniranja [12]. - Proces elektrolize je jednostavan, može postići svrhu "otpada na otpad". Međutim, nedostatak ove metode je da pH treba prilagoditi prije i nakon reakcije, a veliku količinu mulja željeza treba ukloniti nakon Zbog toga, mikro-elektroliza željezo-ugljik općenito se kombinira s drugim tehnologijama obrade, kao što su koagulacija i oksidacija Fentonom, da bi se poboljšala učinkovitost liječenja i smanjiti troškove liječenja.
3 biokemijska metoda
Biološka obrada je tradicionalna i ekonomična metoda obrade organskih otpadnih voda. Međutim, većinu otpadnih voda ubrzivača teško je izravno obraditi konvencionalnim biokemijskim metodama, posebice otpadnim vodama s visokim sadržajem soli, visokim udjelom amonijaka i visokotoksičnim organskim tvarima, što je još uvijek usko grlo primjene tehnologije biokemijske obrade.
