Ljudi će stari i gume će stariti. Nakon što se gumeni proizvodi koriste dugo vremena, neki će postati mekani i ljepljivi, a neki će se otvrdnuti i postati krhki. U ovom slučaju izvorna elastičnost i čvrstoća gume znatno se spuštaju, a uzrokuju pucanje, kreda, obezbojenje i plijesni. Starenje je rezultat promjena u strukturi gume pod utjecajem različitih vanjskih čimbenika, od kojih je najčešći toplinsko starenje toplote i kisika.
Oksidacija je jedan od važnih razloga za starenje gume. Kisik prolazi lančanu reakciju slobodnih radikala s gumenim molekulama u gumama, a molekularni lanac je razbijen ili pretjerano poprečno povezan, uzrokujući promjenu svojstava gume. Ozon je mnogo kemijski aktivniji od kisika i destruktivniji je od gume.
Povećanje temperature uzrokuje i termičko krekiranje ili termičko poprečno povezivanje gume, ali se aktivira osnovni učinak topline. Povećanje brzine difuzije kisika i aktivacija reakcije oksidacije za ubrzanje brzine oksidacije gume je sveprisutan fenomen termičkog kisika kisika. Ultraljubičaste zrake također imaju destruktivan učinak na gumu. Uz izravno uzrokuje lom i umrežavanje gumenih molekularnih lanaca, guma apsorbira svjetlosnu energiju da stvara slobodne radikale, što inicira i ubrzava proces reakcije oksidacijskog lanca. Osim toga, mehanički stres, vlažnost, kemijski mediji, varijabilni metalni ioni, visoka energija zračenja, električna energija i biološki također mogu odstupati od gume.
Iako se starenje gume ne može potpuno izbjeći, može se odgoditi. Najprikladnija i učinkovita mjera je dodavanje agensa protiv starenja. Agens protiv starenja može zahvatiti aktivne tvari nastale tijekom toplinskog starenja gume, čime se štiti od gume.